Dijagnoza celijakije – biopsija

crijevne_resice_i_oštećenja_prema_marshu

DIJAGNOZA CELIJAKIJE – BIOPSIJA

Nakon što se odrade krvne laboratorijske pretrage na anti-tijela ( vidi članak: http://bez-glutena.hr/index.php/blog/58-dijagnoza-celijakije-kako ), liječnik će često zatražiti pregled sluznice probavnog sustava ( tankog crijeva ) i uzimanje uzoraka za histološku, citološku i mikrobiološku analizu.

Indikacije za pregled gornjeg probavnog sustava su smetnje gutanja, bolno gutanje, povraćanje, bol u trbuhu, bol u prsima nerazjašnjenog uzroka, crijevna malapsorpcija, nerazjašnjena anemija te svi simptomi koji upućuju na mogućnost postojanja celijakije. Danas su u upotrebi dvije vrste aparata za endoskopsku pretragu, fiberoptički endoskopi i videoendoskopi.

 

DJECA I BIOPSIJA

Sama pretraga je više neugodna nego bolna, te je stoga bitna priprema djeteta na samu pretragu. Važno je djetetu objasniti zašto je pretraga važna i način na koji će se ona napraviti, a roditelji s djetetom mogu biti do samog početka pretrage.
Prije gastroskopije dijete mlađe od 6 mjeseci ne smije jesti 2-4 sata, a djeca starija od dvije godine 6 do 8 sati. Pretraga se može učiniti uz špricanje lokalnog anestetika po ždrijelu, no postoje i druge mogućnosti. Jedna od njih je sedacija koja može biti svjesna sedacija i dovoljna je za većinu pacijenata. Za neke je potrebna duboka sedacija ili opća anestezija. Djelomična anestezija kod koje je bolesnik pri svijesti raskida vezu između kontrole kore mozga i centara moždanog debla, a dijete reagira na verbalne poticaje ispitivača. Uz anesteziju nužno je imati venski put. Pretraga se izvodi tako da bolesnik leži na lijevom boku, a u usta se uvede plastični štitnik kako zubi ne bi oštetili gastroskop.

 

ŠTO POKAZUJE BIOPSIJA?

Kod endoskopije se uzimaju uzorci sluznice crijeva koji se šalju na patohistološku dijagnostiku. Patolog u uzorcima tkiva (bioptatima) gleda da li postoje promjene građe sluznice koje se javljaju kod celijakije i drugih bolesti. Osnovne promjene sluznice kod celijakije su poremećaj arhitekture sluznice tankog crijeva. Promjene crijevnih resica dovode do njihovog zadebljanja, skraćivanja i promjene oblika, a u najtežim slučajevima se vidi potpuno izravnana površina sluznice.
Patolog radi mikrometrijsku analizu uzorka koja daje precizne pokazatelje stupnja oštećenosti sluznice. U nalazu se posebno opisuje broj intraepitelnih limfocita (IEL) – granična vrijednost je 30 IEL na 100 enterocita. Potrebno je naglasiti da svaki histološki nalaz treba promatrati u povezanosti s kliničkom slikom i laboratorijskim nalazima jer postoje stanja i bolesti koja mogu imati atrofiju sluznice tankog crijeva a da se ne radi o celijakiji npr. autoimuna enteropatija, peptička bolest, preosjetljivost na neke bjelančevine.

Histološki se celijakija stupnjuje po Marsh Oberhuber klasifikaciji. Stupanj 0 odgovara urednoj sluznici a stupanj 3c odgovara potpunoj atrofiji resica. Bitno je da su promjene sluznice duodenuma žarišne i po težini variraju, npr. jedno mjesto može imati potpuno uredan nalaz dok susjedno može imati potpunu atrofiju.
Moguće su i komplikacije nakon postupka endoskopije koje se opisuju kao prolazno bolno i otežano gutanje, a veće komplikacije su krvarenje, hematom ili infekcija.

 

Šegović Igor, dr.med., spec.pedijatrije, subspec.dječje gastroenterologije

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *