Intolerancija na gluten – da li je opasnija od celijakije?

no_gluten_full

U posljednje vrijeme, često možemo čuti ili pročitati o celijakiji i glutenu. Prije samo nekoliko godina, u javnosti je ta tema bila slabo zastupljena, no danas se sa tim pojmovima možemo susresti na svakom koraku. I dok za celijakiju postoji jasna klinička slika i način postavljanja dijagnoze, u sjeni se našla intolerancija na gluten. Mnogi, koji pate od tog podmuklog oblika netolerancije na gluten, godinama lutaju prije nego što dođu do riješenja i olakšaju si patnje. Najčešće sami otkriju čitajući i proučavajući učinak glutena na vlastiti organizam.

Intolerancija na gluten je potencijalno mnogo opasnija od celijakije, najviše iz razloga što trenutno ne postoji način da se postavi dijagnoza i što su reakcije organizma drugačije nego kod celijakije. U daljnjem dijelu teksta pojasnit ćemo Vam razlike između tvih dviju bolesti.

Kod celijakije se kada gluten uđe u probavu, točnije u tanko crijevo, aktivira imunosustav i krene napadati zdravo tkivo tankog crijeva, točnije crijevne resice zadužene za probavljanje hrane preko kojih naš organizam dobiva potrebne nutritivne elemente. I to je situacija kada se dijagnoza postavlja relativno brzo i sigurno. Doktori u SAD-u procijenjuju da još uvijek na jednog dijagnosticiranog oboljelog celijakičara dolazi još 6-7 nedijagnosticiranih. Takav tihi oblik celijakije, prikriveni bez jasno izraženih simptoma, daleko je od bezopasnog i povezan je sa četverostrukim povećanjem rizika smrtnosti.

Kod osoba koje pate od intolerancije na gluten, vjerojatnost da će se bolest dugo zadržati neotkrivena je mnogo veća nego kod osoba sa celijakijom. Razlog tome je što današnji gastroenterolozi znaju kako dijagnosticirati celijakiju i koje testove napraviti. U pravilu, testovi će se raditi na alfa glutenske epitope (gliadin), deamidirane glutenske epitope, tkivnu transglutaminazu-2 ( tTG ) i endomizijska protutijela ( EMA-IgA ). Sljedeći korak je biopsija tankog crijeva da se vidi postoji li i koja su oštećenja crijevnih resica.

Novija istraživanja pokazuju da osobe mogu reagirati i da reagiraju na nekoliko drugih proteinskih komponenti pšenice osim na alfa gliadin, protein koji je uzrok tegoba oboljelima od celijakije. To uključuje i druge epitope gliadina ( beta, gama i omega ), glutenin, agglutinin iz pšenične klice (WGA), gluteomorfin ( nastaje nepotpunim probavljanjem proteina iz pšenice ) i deamidirani gliadin. Isto tako, primjećene su reakcije i na ostale tkivne transglutaminaze, uključujući tip 3 primarno nađen u koži i tip 6 koji je primarno nađen u mozgu.

Zamislite scenarij u kojem osoba reagira na druge proteinske dijelove pšenice, a ne odreagira na proteinske dijelove kojima se utvrđuje celijakija. Zasigurno će nastaviti konzumirati glutenske proizvode niti ne znajući da sam sebi šteti i nikada neće dobiti dijagnozu i doći do uzroka svojih ostalih zdrastvenih problema.

Ovo u stvarnosti nije hipotetska situacija, sljedeća slika je nalaz Cyrex Laboratorija gdje je rađen takozvani Array 3 test u kojem su mjerena antitijela na sve gore navedene proteinske frakcije iz pšenice, ali i na još neke dodatne, uključujući tkivnu transglutaminazu 3 i 6.
Laboratorijski nalaz testa Array 3
Ovaj pacijent nije imao reakciju na alfa glutenske epitope ( gliadin ) niti na tkivnu transglutaminazu-2 (tTG) što kod svakog doktora bi značilo isključivanje celijakije kao bolesti i pacijentu bi bilo rečeno da slobodno može dalje koristiti gluten u prehrani.
Kao što se može vidjeti iz nalaza, pacijent ima značajne reakcije na ostale proteinske komponente pšenice, uključujući:
– Izvorni i deamidirani gliadin i gluteomorfin, koji su spojevi nastali probavljanjem pšenice
– Glutenin, koji sa glijadinom čini gluten
– Gliadin-transglutaminaza kompleks, što upućuje da pacijent ima imunološku reakciju na pšenicu
– Transglutaminaza-3, koja je primarno izražena na koži, a manjim dijelom u mozgu
– Transglutaminaza-6, koja je izrađena u mozgu i živčanom sustavu

Kada ova osoba konzumira pšenicu ili hranu koja sadrži gluten, ona neće osjetiti klasične probavne smetnje povezane sa celijakijom ili intolerancijom na sami gluten iz razloga što imunosustav neće reagirati proizvodnjom antitijela na tkivnu transglutaminazu-2 ( ona je najviše izražena u crijevima ). Umjesto tih simptoma, intolerancija na pšenicu i gluten kod ovog pacijenta manifestirat će se na koži, razni ekcemi ili psorijaza, ili će doći do poremećaja rada nervnog sustava i moždanih funkcija u obliku depresije, periferne neuropatije, migrena, poteškoća sa koncentracijom itd.
U ovakvim slučajevima, osoba koja nastavi i dalje sa konzumacijom pšenice i glutenskih proizvoda do kraja svojeg života, izlaže se riziku obolijevanja od raznih drugih težih bolesti povezanih sa intolerancijom na gluten poput multiple skleroze, ataxie, dijabetesa, Lou Gehrigove bolesti i mnogih drugih.

Što je najgore u svemu, ovakvi testovi su rijetki u svijetu, te će velika većina ljudi ostati i dalje sa svojim zdrastvenim problemima nikada ne dolazeći do uzroka svojih tegoba koje će se sa vremenom samo dodavati i time trajno oštećivati zdravlje.
Nadamo se da će ovakvi testovi biti dostupni i kod nas, kako bi osobe oboljele od raznih oboljenja mogle pronaći uzroke svojih tegoba, isključiti ih i olakšati si život. Stoga je vrlo važno uvidjeti da je intolerancija na gluten stvarna, da pogađa mnoge osobe koje toga nisu ni svjesne, a zasada jedina mogućnost ukoliko sumnjate da bi Vam gluten ili drugi proteini iz pšenice mogli predstavljati problem, jeste da kada isključite celijakiju, pokušate sa strogom prehranom bez glutena i da pratite i osluškujete svoj organizam.