Život s celijakijom uopće nije problem, ako imaš malo discipline

život bez glutena bezglutenska priča

Ovotjednu Bezglutensku priča napisala nam je Iva Grgošević, diplomirana ekonomistica iz okolice Osijeka. Evo njene priče:

 

Živim u malom mjestu pored Osijeka. Diplomirana sam ekonomistica, trenutno nezaposlena, pa slobodno vrijeme kratim ukrašavanjem raznih predmeta decoupage tehnikom i izradom svijeća od prirodnog voska. Posebnu sreću u životu mi čini druženje s obitelji, prijateljima i kućnim ljubimcima.

Za celijakiju sam saznala kada sam imala 14 godina. Počela sam naglo gubiti na težini, nisam mogla ništa pojesti, a da ne dobijem grčeve i ne završim na wc-u, pa su me poslali u bolnicu. Tamo su mi vršili sve preglede i pustili me doma uz preporuku da izbjegavam sve mliječno i voćno.

S obzirom na to da u to vrijeme celijakija nije bila česta bolest, nisu mi mogli do kraja postaviti dijagnozu. Nakon par mjeseci sam otišla na kontrolu i rekla da se stvari ne mijenjaju na bolje, pa su mi preporučili da izbacim gluten i to je bilo rješenje svim mojim problemima.

bezglutenska priča - osijek okolica
Iva Grgošević

Kada sam saznala da imam celijakiju bilo mi je dosta teško, jer nisam znala što točno smijem jesti, a što ne. Odmah sam izbacila kruh, tjesteninu i kolače, ali sam počela čitati i deklaracije na ostalim proizvodima (što je odmah smanjilo broj proizvoda koje smijem konzumirati). U početku su mi dali brašno, koje je bilo grozno. Od njega se nije mogao napraviti normalan kruh, niti išta, a da bude ukusno ili spečeno do kraja. Nije bilo bezglutenskih proizvoda kao danas, pa sam si sve morala napraviti sama.

Moji ukućani su to normalno prihvatili, jer su znali da je to doživotna bolest koja se liječi isključivo bezglutenskom ishranom.

U početku je bilo teško i mama je pravila dva ručka, ali brzo je odustala i počeli su se prilagođavati meni. Kada sam se udala opet su svi prihvatili moj način ishrane, tako da se sada i moj muž hrani bezglutenski. Čak sva moja rodbina i prijatelji kada mi dođu u goste jedu hranu koju ja pripremim, naravno bezglutensku.

Kod kupovne bezglutenske hrane najviše volim keksiće, slance i fine torte, no to kupujem samo kada idem na neki put ili ako imam jaku želju da to pojedem. Najviše volim kuhati i peći svoje, jer na internetu ima stvarno raznih recepata.

Hranu pripremam tako da gotovo sve glutenske recepte probam napraviti na svoj način i bez glutena. Od slatkog volim praviti cheesecake, muffine i oblatne, a od slanog bezglutenske štapiće od sira, perece i burek. U zadnje vrijeme su mi draži recepti gdje nema uopće brašna, pa mi to stvara neki izazov dok ih pravim. Tu spada pizza kojoj je podloga tikvica s jajima i sirom ili jaja s mlijekom. Zatim keksići kojima je sastav badem, kokos i čokolada. Te kruh koji u sebi sadrži orašaste plodove i razne sjemenke, bez imalo brašna. Sve recepte pronalazim na internetu.

Smatram da život s celijakijom uopće nije problematičan, jer malo discipline svakoga može dovesti u red. Celijakiju ne gledam kao neku bolest, zbog toga što ne moramo piti tablete, niti ići na ikakve terapije, te možemo sasvim normalno funkcionirati ako se pridržavamo danih uputa.

U današnje vrijeme imamo toliko informacija o proizvodima, dostupnih bezglutenskih recepata i proizvoda, pa se ne bi trebali žaliti. Za celijakičare vrijedi ona stara izreka: „Neka vaša hrana bude lijek, a vaš lijek vaša hrana.

 

2 thoughts on “Život s celijakijom uopće nije problem, ako imaš malo discipline

  1. Vuković Jela says:

    Pozdrav. Imala sam gastroenteroloških problema punih 15 godina . Živim u Zagrebu i zaposlena sam pa sam morala često na pretrage . Učestale su gastroskopije sa dijagnozom gastritis , zadnja diagnoza upućivala na karcinom jednjaka . Mršavila sam u 57-oj godini 3-4 kg mjesečno . Kako nisam imala stalnog gastroenterologa , svaki puta me obradio netko drugi . Tako nakon 15 godina moih problema obradio me jedan mladi liječnik u Vinogradskoj bolnici i poslao me da izvadim krv . Takve pretrage uglavnom rade u bolnici Rebro . Ja osobno nisam ni znala kakva je to pretraga dok nisam ponovo došla kod istog koi mi je objasnio da se radi o celijakiji . Čula jesam za celijakiju ali da sam znala što je to pojma nisam imala . Čula sam da ljudi izbjegavaju gluten ali zašto neznam . Mislila sam da je to nekakvo pomodarstvo koje mene nije zanimalo . Iskreno bila sam malo šokirana kako ću ja živjeti na doživotnoj dieti sa ovim moim stanjem . Moj liječnik mi je tako i objasnio da celijakija nije bolest nego stanje gdje se trebamo pridržavati strogih pravila da bi kvalitetno živjeli . Nemam neku naobrazbu ali se prilično dobro snalazim na internetskim stranicama . Sam liječnik mi objasnio da taj gluten se skriva u svim mogućim proizvodina od hrane , pića kozmetike i pitajte boga gdje ga sve nema . Dala sam si truda i volje da se informiram o svim proizvodima i mjestima gdje mogu sigurno kupiti nešto što mi neće škoditi . Danas sa 60 godina sam presretna izvrsno se snalazim u pripremi hrane za godinu dana sam očistila organizam skoro 100% od glutena . Za divno čudo štitnjača je u redu nemam karcinom jednjaka , nemam krona . Hrana koju pripremam sebi jede moj muž moji gosti koi niti ne kuže da sam išta promjenila u odnosu na ranije godine . Samo mi govore da mi je hrana puno ukusnija . Ljudi sa celijakijom samo moraju biti disciplirani kada odu kod nekoga u goste da ne podlegnu nagovaranjima da nešto malo pojedu kod njih što sadrži gluten jer oni nevide tu nikakav problem . Čvrsta u svom stavu Jela Vuković.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *